Kadulja

Kadulja

Ljekovita i mirisna, kadulja koju poznajemo po latinskom nazivu Salvia officinalis, a u narodu je još nazivaju i žalfija, divlji kuš, slavulja i pitomi pelin, primjenjuje se zbog svojih eteričnih ulja kao pomoć kod brojnih tegoba, od upale dišnih putova i cijelog probavnog trakta pa do oteklina koje može umiriti svojim blagotvornim djelovanjem. Ova samonikla biljka raste u obliku niskih grmova na kamenitu tlu u područjima gdje je sunčano i suho pa se često može pronaći u mediteranskoj klimi, kao i diljem naše obale. Duguljasti sivozeleni listovi kadulje beru se u travnju prije nego biljka procvjeta, a njezin cvijet se skuplja u svibnju i lipnju.

 

Od usitnjene kadulje često se priprema čaj koji pomaže kod bolesti dišnih organa, dok suhi listovi kadulje prokuhani u mlijeku služe kao lijek protiv kašlja za velike i male. Od meda i kadulje može se pripremiti i aromatična rakija tako da se u lozovači neutralna okusa gotovo mjesec dana natapa veća količina listova kadulje, nakon čega se rakija procijedi i pomiješa s medom te pusti da dozrijeva u bocama. Od kadulje se može raditi i vino, a zapravo je riječ o crnom vinu poput frankovke, plavca ili terana u koje se stavljaju listovi kadulje i ostavljaju da odstoje nekoliko tjedana prije nego što se vino procijedi i posluži kao piće.

 

Kadulja se u kuhinji upotrebljava i svježa i sušena, no kao začin je intenzivna i ne slaže se dobro s drugim začinima. Može se upotrebljavati u pripremi jela s tjesteninom u kombinaciji s maslacem za jednostavan umak, dodati teletini ispod peke, janjetini, divljači i drugom mesu, kao i ribi, a okus će poboljšati i brojnim juhama. Kadulja se izvrsno slaže s pečenim iznutricama i masnijim jelima jer pomaže pri njihovu probavljanju, a nekada se upotrebljavala kod pripreme kobasica zbog svojih antibakterijskih svojstava. Listovi kadulje mogu se čak i pohati i pržiti, čime će postati prava delikatesa koju je najbolje poslužiti uz pjenušava vina za poseban doživljaj.