Lovorov list

Lovorov list

Latinskog naziva Laurus nobilis, lovor je grmolika, zimzelena i samonikla biljka bez koje je nemoguće zamisliti mediteransku, pa tako ni dalmatinsku kuhinju, a u Hrvatskoj većinom raste uz obalu i po otocima. Riječ je o još jednoj od brojnih ljekovitih biljaka sredozemnog podneblja koja djeluje protuupalno, poboljšava imunitet i pospješuje rad dišnog sustava. Miris lovorova lista opušta pa se njegova eterična ulja i čaj primjenjuju i kao pomoć kod glavobolja i povećanog stresa.

 

Snažnog mirisa i svojstvene gorčine, maslinastozeleni lovorov list rijetko se kad jede, ali se zato upotrebljava kako bi dao posebnu aromu brojnim slanim, ali i slatkim jelima. Svježe lišće lovora upotrebljava se najčešće kod pripreme deserata kao što su pudinzi ili pak sorbet, smrznuti desert od voća, šećera i voćnog sirupa, dok u svojem sušenom obliku ima širu primjenu u kulinarstvu. Od sušenog lovora može se napraviti čaj, a lišće ove biljke najviše se upotrebljava kao začin, i to ne samo u brojnim jušnim jelima poput gulaša ili pašticade nego i u pečenjima, ribljim marinadama i zimnici poput kiselog kupusa, cikle i krastavaca, kojima s octom produžuje vijek trajanja.

 

Lovorovo lišće suši se u tamnom, prozračnom prostoru, i to tako da se veliki zeleni listovi razdvoje i poslažu na ravnoj površini te ostave na miru sve dok se ne posuše. Osušeni se listovi mogu upotrebljavati nekoliko mjeseci kao začin u kuhinji, ali ih je potrebno čuvati u dobro zatvorenoj kutiji kako ne bi izgubili svoju aromatičnosti. Zbog svojeg mirisa lovor se često primjenjuje i kod čuvanja određenih namirnica, i to osobito slastica koje privlače brojne nametnike. Zato se u kutiju s domaćim slatkišima uvijek stavljalo lišće lovora koje je odbijalo mrave i omogućilo čuvanje slastica poput kumpeta, kotonjade i keksa u smočnicama domaćinstava diljem naše obale.