Istarska tjestenina i njezina šarolika pratnja

Istarska tjestenina i njezina šarolika pratnja

Na putu iz talijanskih pokrajina prema Istri polako su se mijenjali nazivi i odgovarajući oblici tjestenina da bi se na kraju pretvorili u autentične istarske kulinarske pojave. Ljubitelje talijanske tjestenine najviše bi mogao zbuniti naziv istarske lazanje. Ne radi se, naime, o većim pravokutnim plohama tjestenine koji se polažu jedan na drugi s umakom između njih, nego naprosto o širokim rezancima. Njihov jednostavan oblik čini ih primjenjivima u različitim jelima, uključujući i podatna gnijezda za bijele tartufe.

 

Najpoznatija istarska tjestenina jesu fuži, mali tanki komadi tjestenine smotani u cjevčice. Od brašna, jaja, soli i vode umijesi se glatko tijesto, razvalja u tanku plohu i izreže na kvadratiće veličine četiri puta četiri centimetra. Preostaje nam dva suprotna kraja svinuti prema sredini i pritisnuti da se zalijepe.

 

I fuži imaju široku primjenu, no najčešće su domaćini žgvacetima – izvrsnim istarskim gulašima, dakle komadićima mesa u gustom umaku. Kokošji žgvacet vrlo je raširen i omiljen, koji u stopu slijedi i žgvacet od različitih vrsta krupnije divljači.

 

U Svetvinčentu i njegovoj okolici omiljena je tjestenina vretenastog oblika nazvana pljukanci. Komadići pršuta i divlje šparoge, šugo od kobasica ili šugo od martinčica omiljeno su društvo pljukancima. No tu odličnu tjesteninu dovoljno je posuti dobrim ribanim sirom, osobito ako je iz obližnjeg sela Šikuti. Tamo se može naići i na snažan sir na koji se rijetko nailazi: radi se od miješanog ovčjeg i kozjeg mlijeka.

Maja Danica Pečanić

Rukom rađena kućna tjestenina na cijeni je u Istri, no i niz obrta steklo je ugled među ljubiteljima dobre tjestenine.