Nijemo kolo s područja Dalmatinske zagore

Nijemo kolo s područja Dalmatinske zagore

Rijetko neka tradicionalna kultura njeguje ples bez pratnje muzike pa nijemo kolo s područja Dalmatinske zagore uistinu zaslužuje UNESCO-ovu titulu svjetske baštine, jer iako nedostaje glazbene pratnje, itekako se u ovom tradicionalnom plesu ima što čuti. Teški, ali posve ritmični udarci opanaka, tradicionalne kožne obuće po plesnom podiju naznake su plesačima, kojih zna biti i do dvadesetak, da se u kružnom kretanju ubrza ili uspori korak, ovisno o inspiraciji. Posebna je atrakcija nijemog kola povremeno poskakivanje plesača uvis i premetanje koraka, a nijemo kolo u nekim prilikama može pratiti tradicionalno ojkanje u pozadini, još jedna zaštićena nematerijalna baština, čime se ovakav tip plesa pretvara u raskošno izlaganje lokalne tradicije.

 

Vjeruje se da je vrličko nijemo kolo najstarije, no postoje razne varijacije, drugačiji koraci ili figure, pa i različiti nazivi, što ukazuje na rasprostranjenost nijemog kola na širem području, a lokalne smotre folklora i tradicijski sajmovi, svetkovine pa i svadbe prilika su da se u prijateljskom nadmetanju svako selo iskaže svojom verzijom kola. Premda nijemo kolo nema klasične muško-ženske parove u postavi, zanimljivo je kao su svi dobrodošli u kolo, i to po redoslijedu jedan muškarac, jedna žena, a čest je slučaj da su plesači isključivo muškarci ili isključivo žene. Porijeklo ovih raspodjela nije jasno, no možda se krije u činjenici da unutar nijemog kola ima mjesta čak i za romantiku. Naime, u doba kada je ovo bila živa kulturna praksa, nijemo se kolo izvodilo na tradicionalnim proslavama lokalnih svetaca – dernecima, a momak koji je plesao do djevojke i povremeno je uvodio u kolo dao bi svima do znanja da je riječ o zavođenju i da ta djevojka pripada upravo njemu.

 

Na stranu romantiku, vjeruje se da je nijemo kolo zapravo nastalo kao izraz protesta prema raznim osvajačima koji nisu dopuštali glazbenu pratnju plesačima, ali i kao znak povezanosti sa škrtom zemljom na kojoj su opstali, a o tome koliko je inat važna odrednica i dio tradicije ovdašnjih stanovnika možda najbolje „progovara“ upravo nijemo kolo i njegovi teški udarci nogom o zemlju.